„Ne želim, neću ili ne mogu da idem u školu“ je fraza koju je skoro svaki roditelj čuo dosta ili bar više puta. Razlozi za izbegavanje škole mogu biti veoma raznovrsni, od socialnog neprihvatanja do zdravstvenih tegoba. Umesto da silom teraju dete da ide u školu, roditelji bi trebalo da pokušaju da shvate zašto njihovo dete ne želi da ide u školu, i da im pomognu da reše probleme koji ih muče.

Izbegavanje škole: Uobičajeni razlozi zbog kojih tinejdžer odbija da ide u školu

Kada tinejdžer odbija da ide u školu i insistira da ostane kod kuće, postoji niz mogućih razloga. Neki od najčešćih razloga za odbijanje škole uključuju sledeće:

  • Anksioznost tinejdžera
  • Sukob sa prijateljima ili nedostatak dobrih, podržavajućih prijateljstava
  • Porodični problemi kod kuće
  • Školski problemi ili teški odnosi sa nastavnicima
  • Socijalna fobija

Anksioznost tinejdžera i tinejdžerska depresija – razlozi za izbegavanje škole

Anksioznost i depresija tinejdžera su najčešći uzroci kada je u pitanju odbijanje škole. Simptomi anksioznosti ili depresije obično ometaju svaki aspekt života tinejdžera.

Tinejdžeri sa anksioznošćšu bore se sa osećajem napetosti, brige i straha. Nekada se plaše da će se razboleti ili imati napad panike tokom škole. Pored toga, anksioznost tinejdžera može uticati na odnose sa vršnjacima, čineći tinejdžere povučenim ili nervoznim u vezi drugih vršnjaka.

Umor i nedostatak motivacije su uobičajeni simptomi depresije. Kao rezultat toga, depresivnim tinejdžerima često nedostaje energije i motivacije da pohađaju školu. Zbog toga odbijaju da idu ili se pretvaraju da su bolesni — još jedan uobičajeni oblik odbijanja škole.

Veza između creva i anksioznosti

Veza između creva I mozga poznatija kao “gut-brain axis” je odavno poznata. Tako nam je i poznato da se u stresnim situacijama često može javiti proliv, što nam potvrđuje jaku vezu između mozga i creva. Osobe koje imaju depresiju ili anksiozne poremećaje češće imaju bolove u stomaku. Isto tako, osobe sa funkcionalnim gastrointestinalnim poremećajima češće pate od anksioznih i depresivnih stanja.

Šta je funkcionalni gastrointestinalni poremećaj?

Funkcionalni gastrointetstinalni poremećaji predstavlja specifične simptome vezane za gastrointestinalni trakt, bez prisistva organskih poremećaja. Iritabilni kolon (IBS) spada u funkcionalne gastrointestinalne poremećaje i najčešće se javlja kod tinejdžera u uzrastu od 12. godine i starijih. Najčešći simptomi IBS-a su bol u predelu pupka, koja je povezana sa defekacijom. Nakon pražnjenja creva bol popušta. Pored bola u stomnaku može da se jave gasovi, nadutost i mučnina, bez postojanja organskog uzroka. Bolovi u stomaku remete redovne aktivnosti tinejdžera i čest su zdravstveni razlog izostanka iz škole. Dodatno izostanak iz škole gomila propušteno gradivo što stvara dodatni stres, čime se stvara začaran krug.

Simptomi IBS-a se mogu javiti nakon gastrointestinalne infekcije, i to češće kod pacijenata koji često imaju epizode anksioznosti, depresije, povučenosti, ili koji su doživeli neke traume u poslednje vreme. Ono što danas znamo je da ti pacijenti imaju poremećenu crevnu mikrofloru, odnosno mikrobiom. Primena probiotika kod ovih pacijenata može biti od pomoći u tretmanu IBS-a, a isto tako utiče na regulaciju crevne flore nakon crevne infekcije, čime se može smanjiti mogućnost nastanka IBS-a.

Enterobiotik® JUNIOR predstavlja jedinstvenu kombinaciju probiotske gljivice Saccharomyces boulardii, probiotskog soja Lactobacillus i cinka, formulisanu posebno za očuvanje zdravog digestivnog trakta kod dece i mladih, pomaže u jačanju imuniteta i smanjuje nervozu u crevima.

 

 

 

Literatura:

  1. Soc Indic Research. 2015 April;121(2);437–454.
  2. Child Adolesc Psychiatr Clin N Am. 2012 Jan; 21(1).
  3. 2011 April;1 08(15); 6270–6275.
  4. Stanford Institute for Economic Policy Research
  5. National Center for Education Statistics
  6. Teen Mental Health & Substance Abuse Treatment Centers
  7. “School Absenteeism in Children and Adolescent”; CLAUDIA W. ALLEN, PhD, JD, SHARON DIAMOND-MYRSTEN, MD, MS, AND LISA K. ROLLINS, PhD; Am Fam Physician. 2018;98(12):738-744